Turizam
Iako se po broju turističkih dolazaka ne može mjeriti s turističkim velesilama poput Francuske, Španjolske, Italije, Turske ili Grčke, Hrvatska se s oko 18 milijuna turističkih dolazaka u 2022. i višegodišnjim trendom povećanja toga broja nedvojbeno ubraja među posjećenije zemlje Sredozemlja. Tomu u prilog govori više pojava zabilježenih u posljednjem desetljeću, kao što su: »otkrivanje« Hrvatske u sve mnogobrojnijim člancima vodećih svjetskih časopisa i u drugim medijima, koji naveliko hvale njezine prirodne i kulturne atrakcije, očit porast broja turističkih dolazaka iz sve više emitivnih zemalja, bitan udio turizma u BDP-u Hrvatske (gotovo 20%), porast broja zaštićenih materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, povećanje ulaganja u turističku i prateću infrastrukturu, sve raznovrsnija turistička ponuda i dr.
Turizam je nedvojbeno najunosnija djelatnost, osobito u primorskim mjestima tijekom ljeta. Ondje je, naime, općeprihvaćena podjela svih godišnjih aktivnosti na one »u sezoni« i »izvan sezone«. Ljetna turistička sezona, koja uglavnom traje od početka lipnja do kraja rujna, glavni je pokretač razvoja toga turistički najaktivnijega područja. Od ukupnoga broja noćenja 2022 (90 milijuna), 91% čine noćenja stranih turista. Najviše je stranih noćenja (28,2%) ostvareno u Istri, koja je i u infrastrukturnom smislu turistički najrazvijenija regija. Turistička djelatnost razvijena je i u ostalim primorskim regijama, tj. na Kvarneru i u Dalmaciji, a najslabije je zastupljena u kontinentalnom području. U skladu s tim raspoređeni su i smještajni kapaciteti, uglavnom na jadranskoj obali. Najviše noćenja ostvaruje se u sobama, apartmanima i kućama za odmor (oko 45%), a potom u hotelima (25%) i kampovima (23%).
Povijesni pregled. Tradicija organiziranoga turizma u Hrvatskoj duga je oko 150 godina, iako su i prije toga, još početkom 19. st., postojale pojave slične turizmu (poput odlaska na hodočašća ili liječenje), pa su se u tu svrhu izgradila prva svratišta, prenoćišta, hoteli i toplice (Daruvarske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice).
Razdoblje od druge polovice 19. st. do I. svjetskog rata obilježeno je izgradnjom cestovnih i željezničkih prometnica te uvođenjem parobrodskih linija na Jadranskom moru, kao preduvjetima za ozbiljno bavljenje turizmom. Tad su se otvorili prvi hoteli, ponajprije u Opatiji (Villa Angiolina 1844. i Kvarner 1884), Zagrebu, Samoboru, Zadru, Crikvenici i Dubrovniku, napisani su prvi turistički vodiči (o Poreču i Puli već 1845), u Zagrebu su se 1892. počela organizirati istraživačka putovanja na Velebit i jadransku obalu, a primorska su mjesta (poglavito ona na Kvarneru) postala središtima zdravstvenoga turizma. U njima su se tad osnovala prva turistička društva (u Krku 1866. i na Hvaru 1868).
U međuratnom razdoblju turizam je u Hrvatskoj dobio snažan zamah s prosječno milijun turističkih dolazaka godišnje (oko 1930). Uvedene su obvezne boravišne pristojbe, otvarane su mjenjačnice i izdavane turističke revije te su uspostavljene domaće i međunarodne zrakoplovne linije.
O turizmu kao o masovnom fenomenu može se govoriti unazad šezdesetak godina. Nakon II. svjetskog rata najprije je došlo do obnavljanja turističke infrastrukture uništene u ratnim razaranjima i njezine nacionalizacije, a istodobno su se počeli osnivati nacionalni parkovi i parkovi prirode te dramski, filmski i glazbeni festivali (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Pulski filmski festival i dr.). Tijekom gospodarske ekspanzije 1960-ih počeli su se graditi mnogobrojni turistički objekti, hoteli, marine, kampovi, pa i cijela turistička naselja, uglavnom na Jadranu, ali i u kontinentalnoj Hrvatskoj (toplice u Hrvatskom zagorju i Slavoniji, područja nacionalnih parkova u Lici i Gorskom kotaru). Bitna godina za turizam bila je i 1979, kad su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine upisana prva tri područja (Dioklecijanova palača u Splitu, stari grad Dubrovnik i nacionalni park Plitvička jezera).
Početkom 1990-ih pretvorbom i privatizacijom turističkih poduzeća mijenja se vlasnička struktura. Tijekom Domovinskoga rata zbog ratne opasnosti i blokade prometnih veza prema primorskim krajevima turizam gotovo zamire, a u turističkim se objektima smještaju mnogobrojni prognanici iz svih krajeva Hrvatske i izbjeglice iz susjedne BiH. Do novoga zamaha došlo je nakon 1995, a poglavito nakon 2000, kad niz hrvatskih turističkih mjesta bilježi snažan porast broja stranih turista, a sama se Hrvatska pozicionira u vrh svjetske turističke potražnje.
Promet i turisti. U posljednjih tridesetak godina turistički promet obilježavaju tri bitno različite etape. U drugoj polovici 1980-ih broj turističkih dolazaka nastavio se kretati ujednačenim trendom povećanja te je prešao 10 milijuna. Potom je slijedila etapa Domovinskoga rata, u kojoj je, posve razumljivo, broj turističkih dolazaka strelovito pao (1991. i 1992. zabilježeno je manje od 2,5 milijuna turističkih dolazaka). U poslijeratnom razdoblju taj broj opet raste, pa se broj turističkih dolazaka od 2000. udvostručio (2019. zabilježeno je oko 20 milijuna dolazaka), izuzevši 2020. i 2021, kad je zbog pandemije uzrokovane koronavirusom znatno umanjena turistička putovanja (7 milijuna dolazaka). S oko 8 milijuna dolazaka te više od 90 milijuna turističkih noćenja u 2022, Hrvatska se ponovo uspješno pozicionirala na globalnoj turističkoj karti.
Od 1980. do danas udio stranih turista znatno je veći od domaćih, a tradicionalni su turisti iz Njemačke, Slovenije (prije domaći turisti), Austrije, Italije, Češke i Slovačke (nekadašnje Čehoslovačke). U posljednjih je desetak godina povećan broj turista iz Poljske, Nizozemske, Ujedinjenoga Kraljevstva, Mađarske, Francuske, ali i prekomorskih zemalja.
Osim već istaknute intenzivnije promidžbe, koja je zasigurno utjecala na povećanje interesa za Hrvatsku u posljednjem desetljeću, na upotpunjivanje strukture turista po zemljama podrijetla novim turistima utjecalo je i uvođenje niskotarifnih zrakoplovnih linija i raznovrsnija ponuda jeftinijega smještaja za turiste nižih platežnih mogućnosti. S druge strane, razvojem krstarenja na pojedinim odredištima, posebice u Dubrovniku, te otvaranjem i širenjem kapaciteta marina, Hrvatsku svake godine posjećuje sve više turista veće platežne moći. Prema načinu dolaska tadicionalno prednjače individualna noćenja nad organiziranim aranžmanima. Prosječno se turisti zadržavaju 5 dana, dulje ljeti, a kraće tijekom ostalih godišnjih doba.