Zastupnici se u jednodomni parlament (Sabor) biraju prema razmjernom izbornom sustavu na četiri godine. U 10 izbornih jedinica bira se po 14 zastupnika, do 14 zastupnika bira se u jedinici za dijasporu i 8 zastupnika u jedinici za pripadnike nacionalnih manjina.

Politički ustroj

Izborni sustav

Politički sustav Hrvatske utemeljen je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Ustavom je utvrđeno da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i izravnim odlučivanjem, a zajamčeno je pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Hrvatska je jedna od rijetkih država koja je u samo dva desetljeća primijenila dva osnovna izborna modela, većinski i razmjerni te njihovu kombinaciju.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. zastupnici su birani dvokružnim većinskim sustavom. Prijevremeni izbori 1992. bili su provedeni prema kombiniranomu izbornomu modelu. I prijevremeni izbori 1995. provedeni su prema kombiniranomu sustavu, ali je promijenjen omjer većinskih i listovnih mandata. U tim su izborima prvi put sudjelovali hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj (dijaspora), koji su u zasebnoj jedinici birali 12 svojih predstavnika. Zastupnici nacionalnih manjina birani su relativnom većinom glasova među pojedinačnim kandidatima. Izbori 2000. održani su prema razmjernomu izbornomu sustavu u 10 jedinica. Od 1990. do 2000. održana su i dva ciklusa izbora za Županijski dom Sabora (1993, 1997) prema razmjernomu sustavu, u kojem je svaka županija činila izbornu jedinicu s tri mandata, a mjesta su se dijelila d’Hondtovom metodom.

Prema važećemu zakonu zastupnici se u jednodomni parlament (Sabor) biraju prema razmjernom izbornom sustavu u 12 izbornih jedinica. U 10 izbornih jedinica bira se po 14 zastupnika, do 14 zastupnika bira se u jedinici za dijasporu i 8 zastupnika u izbornoj jedinici za pripadnike nacionalnih manjina. Mandati se raspodjeljuju prema d’Hondtovoj metodi, a izborni je prag 5%.

U Republici Hrvatskoj provode se i izravni predsjednički izbori u dva kruga glasovanja; ako niti jedan kandidat ne osvoji natpolovičnu većinu glasova u prvom krugu, u drugom se krugu natječu dvojica kandidata s najviše glasova iz prvoga kruga. Također se provode izravni izbori općinskih načelnika, gradonačelnika i župana. Izbori za Europski parlament prvi put su održani u travnju 2013.

Političke stranke

Prve stranke u Hrvatskoj nastale su u drugoj polovici 19. st. za Austro-Ugarske Monarhije. Bile su to elitne stranke, kao što su Narodna stranka, Unionistička stranka, Stranka prava i druge, a bavile su se ponajprije pitanjem državno-političkoga statusa Hrvatske u okviru Monarhije. Prva moderna masovna politička stranka bila je Hrvatska seljačka stranka (HSS), nastala iz Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koju su 1904. osnovali braća Antun i Stjepan Radić. HSS je bio najveća hrvatska stranka u prvoj polovici 20. st., osobito između dvaju svjetskih ratova. U socijalističkom režimu 1945–90. djelovala je samo Komunistička partija Hrvatske (poslije Savez komunista Hrvatske) kao dio jugoslavenske partije. U ozračju demokratizacije potkraj 1980-ih Savez komunista reformirao se u Stranku demokratskih promjena, potom u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP), a nastale su i prve oporbene političke stranke, među kojima su bili Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Hrvatsko socijalno-liberalni savez (HSLS), koji je na prve slobodne izbore 1990. izašao u okviru višestranačke Koalicije narodnog sporazuma. Na tim je izborima pobijedio HDZ, postavši tako dominantnom strankom u razdoblju uspostave samostalne hrvatske države i demokratskoga političkog poretka 1990-ih. Broj stranaka 1990-ih i 2000-ih raste, pa su danas u Hrvatskoj registrirane 123 političke stranke, od kojih je 13 parlamentarnih.

Za hrvatski stranački sustav karakteristične su i stranke koje predstavljaju nacionalne manjine, ali i regionalne stranke, koje zastupaju interese pojedinih dijelova zemlje.